Interpretacijski centar Kaštel Morosini-Grimani
Kaštel Morosini-Grimani dio je bogate povijesti i kulturne baštine Svetvinčenta, naselja nedaleko Vodnjana. Prvi zapis o gradiću potječe iz 9. stoljeća kada se u dokumentu Otonall spominje kao posjed porečkog biskupa. Ovo je mjesto otada postalo pravo malo mediteransko središte kulture i umjetnosti. Kao takvo, često ga obilaze posjetitelji. Naš je zadatak bio osmisliti i realizirati postav izložbe centra za posjetitelje ovog kaštela.
Multimedijalna izložba temelji se na sagledavanju i interpretaciji ključnih povijesnih događaja u arhitektonskom i društvenom razvoju Kaštela, odnosno čitavog Svetvinčenta. Krećući od najranijeg spomena lokaliteta u smislu naseljene cjeline, do vrhunca vlasti obitelji Morosini i Grimani koje Kaštel dovode do njegova današnjeg izgleda, izložba “malu istarsku povijest” smješta u širi društveno-politički europski kontekst. Interaktivnim putovanjem kroz vrijeme, u pratnji onih koji su ostavili najdublji trag u lokalnoj povijesti, posjetitelji će upoznati uzbudljivu prošlost Savičente, kako je nazivaju tamošnji stanovnici.
Vizuali prolaze ekranima postava i pritom se djelomice pikseliziraju, simbolizirajući tako transformaciju povijesnog sadržaja u interaktivnu i posjetiteljima lako razumljivu prošlost Svetvinčenta. Pikselizirani su i trodimenzionalni predmeti koje nije bilo moguće vizualno interpretirati, poput trona ili okvira slika, nagovještavajući tako njihov mogući tadašnji oblik.
Kaštel Morosini-Grimani, najizražajniji simbol Svetvinčenta, kroz svoju je dugu povijest promijenio brojne vlasnike, funkcije i izgled, što se na prvoj točki oslikava na njegovoj maketi. Kroz tehnologiju 3D mappinga projiciraju se razne faze i izgledi kaštela: od požara i rušenja u ratovima, do ukrašavanja.
Srednjovjekovlje je svjedočilo osnivanju inkvizicije, a simbolom marginaliziranih, zaboravljenih i neshvaćenih u Istri postala je Mare Radolović. Obješena je i spaljena zbog optužbe da je poljupcem usmrtila bolesnu kćer uglednog građana Svetvinčenta. Na ovoj točki posjetitelj je pozvan da kroz proširenu stvarnost na ekranu suprotno stupu doživi nepravdu spaljivanja Mare na lomači.
Morosina Morosini (1545. – 1614.) bila je venecijanska plemkinja i jedna od najpoznatijih Dogaressa obitelji tadašnjih vlasnika kaštela. Njezina krunidba 4. svibnja 1597. bila je važna ceremonija prilikom koje je Venecija veličanstveno pokazala bogatstvo i moć. Ova točka posjetitelja smješta na tron gdje, kroz proširenu stvarnost, na suprotnom ekranu vidi sebe u društvu Dogaresse ili Dužda.
Godine 1586. kaštel zahvaća požar, najvjerojatnije iz kuhinje na prvom katu palaće. Palaća je nanovo podignuta od te razine, a “novi“ dio nazivamo aneks. Sljedeća točka nalazi se na ulazu u aneks, jer je požar svojevrsno zaslužan za njegovu izgradnju. Posjetitelj doživljava požar gledajući kako se ispod njegovih nogu drvene gredice postepeno pale, te se nazire kuhinja iz koje dopire.
O popularnoj trci na prstenac u Svetvinčentu svjedoči dokument iz 1713. godine, prema kojemu se ona održavala anualno uz misno slavlje 24. lipnja, na blagdan sv. Ivana Krstitelja. Dolaskom na ovu točku posjetitelj kroz naočale za virtualnu stvarnost postaje sudionik trke, uz rekonstrukciju čitavog naselja.
Arheološka istraživanja dokazala su prisutnost ostataka troske kao nusprodukta taljenja željeza u prizemlju kaštela, gdje se, pretpostavlja se, nalazila kovačnica. Ovdje posjetitelj ima priliku okušati se u kovanju. Na horizontalnom monitoru kuje mač, a na okomitom vidi sebe s iskovanim mačem. Ovisno o vještini virtualnog kovača, mač može ispasti preciznih linija ili iskrivljen.
Svetvinčenat je, iako feudalni posjed, prema mletačkom teritorijalnom ustroju spadao u kaštele kojima je upravljao kapetan u ime obitelji Grimani, a pomagale su mu i druge zadužene osobe, primjerice kancelar. Na posljednjoj točki portreti Morosine Morosini, kapetana i kancelara ožive i međusobno komuniciraju, a dijalozi su temeljeni na njihovim izvornim pismima u periodu od kraja 16. do prvih godina 17. stoljeća.
